Probudio me je hladan zrak koji je dopirao sa mog prozora. Sinoć sam dugo učio i nisam primijetio da sam zaboravio zatvoriti prozor.
Približio sam se prozoru ali ga nisam zatvorio, već sam se oslonio na njega i počeo sam promatrati jesenje jutro u mom vrtu. Jutro je bilo čudnije i drugačije nego prie. Nije bilo ptice koje mi pjevaju predivnu pjesmu svakog jutra. Kao da su se posakrivale u svoja gnijezda i sa strijepnjom čekaju zimu. Osjetio sam miris suhoga lišća koje me je podsjećalo na zabavne jesenje dane kada sam skakao po njemu slušajući njihovo šuštanje. Do mene je dopiraomiris kisele zimnice koju je moja mama pripremala za nas da nas obraduje povrćem u hladne zimske dane. Čuo sam zujanje malih bubica koje su ulazile kroz prozor u nadi da se zaštite od hladnoće. Trgao me je mamin glas kojim me je pozivala na doručak. Znao sam da me uskoro čeka škola.
Ne volim jesen jer moram rano ustajati da bih išao u školu, ali se veselim radovima na njivi i pravljenju slatkih kompota sa mojom mamom.
Luka Kujundžić 4.c
MUDRICE 